Budući da Zakon o radu dozvoljava 40 satni radni tjedan, radnici zaposleni na manji broj sati tjedno mogu raditi kod više poslodavaca, s time da ukupan broj radnih sati tjedno (kod svih poslodavaca) ne smije prijeći dozvoljeni broj sati (40), prema čl. 62. st. 2. ZOR-a.
Zapošljavanje radnika na nepuno radno vrijeme identično je zapošljavanju na puno radno vrijeme.
S radnikom koji je primljen na nepuno radno vrijeme, sklapa se ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (čl. 12. ZOR-a).
Radnici koji su kod nekog poslodavca zaposleni na puno radno vrijeme (40 sati tjedno) mogu sklopiti ugovor o radu sa drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost (čl. 62. st.3. ZOR-a).
Prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima (čl. 62. st.4. ZOR-a).
Umirovljenici koji su ostvarili pravo na starosnu mirovinu (prema Zakonu o mirovinskom osiguranju) mogu raditi temeljem ugovora o radu (Čl. 99. st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju*, nadalje: Za- kMI0) do najviše 20 sati tjedno, kod poslodavca kod kojeg su radili u trenutku umirovljenja uz izmijenjeni ugovor o radu (Čl. 33. i 180. ZOR-a), odnosno uz ugovor o radu do polovice radnog vremena (nepuno radno vrijeme) bez obustave mirovine.
* Zakon o mirovinskom osiguranju objavljen je u Nar. Nov., br. 157/13 do 120/16.
Za svaki rad, koji s obzirom na narav, vrstu rada i ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, mora se sa radnikom sklopiti ugovor o radu. Ako je za takav rad sklopljen ugovor pod nekim drugim nazivom (primjerice, ugovor o djelu) smatra se da je s radnikom sklopljen ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno (čl. 10.st.2. ZakMio).
Primjerak prijave na obvezna osiguranja poslodavac je dužan dostaviti radniku u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu (čl. 14. st.5. ZOR-a).
6.1. Stanka Radnik zaposlen u nepunom radnom vremenu koje je kraće od ć sati dnevno nema pravo na odmor (stanku) u trajanju od 30 minute neprekidno (čl. 73. st.1. ZOR-a). Ukoliko radnik radi u nepunom radnom vremenu kod više poslo-davaca (dva ili više), a ukupno rano vrijeme traje najmanje šest sat dnevno ima pravo na stanku kod svakog poslodavca razmjerno ugo-vorenom radnom vremenu (čl. 73. st. 3. ZOR-a). 6.2. Dnevni i tjedni odmor Radnik zaposlen na nepuno (kao i onaj zaposlen na puno) radne vrijeme ima pravo (čl. 64. i 75. ZOR-a): na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od minimalno 24 sata (neprekidno) nedjeljom (odnosno dan koji prethodi nedjelji ii iza nje slijedi), na odmor od najmanje 12 sati neprekidno tijekom svakog vre¬menskog razdoblja od dvadeset četiri sata. 6.3. Godišnji odmor Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme ima ista prava na go-dišnji odmor (čl. 77. do. 85. ZOR-a) kao i radnik zaposlen na puno radno vrijeme. Tako će primjerice radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme ima¬ti pravo na isti broj dana godišnjeg odmora kao i radnik zaposlen na puno radno vrijeme (minimalno četiri tjedna) - a i više ovisno o odredbama kolektivnog ugovora, ugovora o radu ili nekog drugog akta kojim se uređuje pitanje prava na veći broj dana godišnjeg od-mora). Isto će tako, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, radnik zapo-slen na nepuno radno vrijeme dobiti naknadu plaće kao da je radio. To za radnika zaposlenog na nepuno radno vrijeme znači kao plaća za ugovoreni broj radnih sati tjedno (za sate koje bi radio da nije na godišnjem odmoru). Radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, poslodavci trebaju postići sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, a ukoliko sporazum o istodobnom kori-štenju godišnjeg odmora ne postignu dužni su mu omogućiti korište-nje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu (čl. 85. st.2. ZOR-a). 6.4. Materijalna prava Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme ima pravo na jubilarnu nagradu, regres, božićnicu, dar za sv Nikolu i si. u iznosu razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako ugovorom o radu, kolektiv-nim ugovorom ili pravilnikom o radu nije drugačije uređeno (čl. 62. st.6. ZOR-a). Međutim, čl. 5. st. 4. istog pravilnika propisuje ako se prigodna nagrada isplaćuje radniku koji radi istovremeno kad dva ili više poslodavaca u poreznom razdoblju za koje se prigodna nagrada isplaćuje i/ili je tijekom poreznog razdoblja imao zasnovan rad- odnos kod dva ili više poslodavaca, ali ne istodobno, radnik je obavezan prije isplate prigodne nagrade poslodavcu pisano izjaviti da li je kod drugog ¡/¡li bivšeg poslodavca ostvario isplatu prigodne nagrade za to porezno razdoblje, u kojem iznosu i je li po toj osnovi »računan i uplaćen predujam poreza na dohodak. U slučaju izvr- sene isplate prigodne nagrade, neoporezivo se može isplatiti samo razlika do zakonski propisanog iznosa.
Dakle, kod isplate prigodnih nagrada u 2017. godini, radniku koji istovremeno radi kad dva ili više poslodavaca i/ili je tijekom poreznog razdoblja imao zasnovan radni odnos kod dva ili više poslodavaca, neoporezivo se ukupno može isplatiti do maksimalno zakonski propisanog iznosa prigodne nagrade kumulativno kod svih poslodavaca. Poslodavac treba, prijerisplate prigodne nagrade od radnika dobiti pisanu izjavu da li mu je drugi poslodavac isplatio i u kojem iznosu prigodnu nagradu.
Mjesečna osnovica za rad u određenom mjesecu (čl. 21. st. 2. Zakona o doprinosima5, nadalje: ZakDop) ne može iznositi manje od najvišeg iznosa koji je poslodavac (ili druga osoba umjesto po-slodavca) dužan isplatiti radniku prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu (tj. Zakonu o minimalnoj plaći6) pri čemu treba voditi računa i o primjeni najpo-voljnijeg prava za radnika (čl. 9. st. 3. ZOR-a). To konkretnije znači da poslodavac radniku ne može obračunati plaću manju od one ugovorene u ugovoru o radu, odnosno određe¬ne Pravilnikom o radu (obvezni su ga donijeti poslodavci koji imaju više od 20 zaposlenih (čl. 26. st. 1. ZOR-a), poslodavci koji imaju manje zaposlenih mogu ga donijeti no nisu to obvezni učiniti) ili ko¬lektivnom ugovorom, te propisane Zakonom o minimalnoj plaći, s time da ukoliko je, primjerice plaća u ugovoru o radu manja od one propisane kolektivnim ugovorom, poslodavac je dužan primijeniti za radnika povoliniie oravo (čl. 9. st. 3. ZOR -a) i obračunati plaću rad¬niku prema kolektivnom ugovoru. Ukoliko poslodavca ne obvezuje kolektivni ugovor, nema obvezu donijeti Pravilnik o radu, a plaća u ugovoru o radu je ugovorena u iznosu manjem od propisanog u Zakonu o minimalnoj plaći koja za 2022. iznosi 4.687,50 kn, prema Uredbi o visini minimalne plaće, Nar. Nov., br. 117/2021), poslodavac je obvezan primijeniti odredbe Zakona o minimalnoj plaći tj. ne može obračunati radniku plaću u iznosu manjem od 4.687,50 kn za puno radno vrijeme. *5 Zakon o doprinosima objavljen je u Nar. nov., br. 84/08do 115/16.
*6 čl. 2. Zakona o minimalnoj plaći, objavljenog u Nar. nov., br. 39/13, minimalna plaća je najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu.
Najniža plaća (bruto) za radnike zaposlene u nepunom radnom vremenu određuje se ovisno o razmjernom udjelu nepunog radnog vremena u punom radnom vremenu. To primjerice, za radnika koji radi 20 sati tjedno (5 dana po 4 sata dnevno), znači udjel od 50% u punom radnom vremenu (20 sati / 40 sati = 0,5 x 100 = 50%), odnosno za radnika koji radi 5 sati tjedno je to udjel od 12,5% u punom radnom vremenu (5 sati/40 sati = 12,5%) itd.
To praktično znači da poslodavac radniku zaposlenom u nepu¬nom radnom vremenu na 20 sati tjedno ne može obračunati plaću na iznos manji od 50% minimalno propisane plaće za puno radno vrijeme tj ne može biti manja od 2.343,75 kn (4.687,50 kn x 50%), te za radnika zaposlenog na 5 sati tjedno minimalna plaća ne može biti manja od 12,5% propisane minimalne plaće za puno radno vri¬jeme tj. ne može biti manja od 585,94 kn (4.687,50 kn x 12,5%), itd.