1. Trajanje nepunog radnog vremena
U Republici Hrvatskoj broj radnih sati tjedno ne smiie prijeći 40 sati (čl.61. st. Zakona o radu1, nadalje: ZOR).
Ukoliko se, kod sklapanja ugovora o radu, ugovori fond radnih sati tjedno koji je manji od 40 sati, tada se radi o nepunom radnom vremenu (čl. 62. st.1. ZOR-a). Prilikom svakog zasnivanja radnog odnosa (u punom ili nepunom radnom vremenu), sklapa se između poslodavca i posloprimca ugovor o radu (čl. 10- ZOR-a). Postoje slučajevi kada poslodavac treba radnika za poslove za čije izvršenje nije potrebno puno dnevno radno vrijeme (primjerice čišćenje poslovnih prostorija, itd.), pa poslodavci (već prilikom objavljivanja natječaja za neko radno mjesto) traže djelatnike za rad od npr. 5,10,18,20 sati tjedno (ovisno o naravi samog posla). Najkraće trajanje rada u nepunom radnom vremenu iznosi 1 sat tiedno.
Budući da Zakon o radu dozvoljava 40 satni radni tjedan, radnici zaposleni na manji broj sati tjedno mogu raditi kod više poslodavaca, s time da ukupan broj radnih sati tjedno (kod svih poslodavaca) ne smije prijeći dozvoljeni broj sati (40), prema čl. 62. st. 2. ZOR-a.
Zapošljavanje radnika na nepuno radno vrijeme identično je zapošljavanju na puno radno vrijeme.
S radnikom koji je primljen na nepuno radno vrijeme, sklapa se ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (čl. 12. ZOR-a).
1.1. Mogućnost rada u nepunom radnom vremenu kod drugog poslodavca radnika već zaposlenih na puno radno vrijeme
Radnici koji su kod nekog poslodavca zaposleni na puno radno vrijeme (40 sati tjedno) mogu sklopiti ugovor o radu sa drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost (čl. 62. st.3. ZOR-a).
Prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima (čl. 62. st.4. ZOR-a).
1.2. Rad umirovljenika koji je ostvario pravo na starosnu mirovinu u nepunom radnom vremenu (bez obustave mirovine)
Umirovljenici koji su ostvarili pravo na starosnu mirovinu (prema Zakonu o mirovinskom osiguranju) mogu raditi temeljem ugovora o radu (Čl. 99. st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju*, nadalje: Za- kMI0) do najviše 20 sati tjedno, kod poslodavca kod kojeg su radili u trenutku umirovljenja uz izmijenjeni ugovor o radu (Čl. 33. i 180. ZOR-a), odnosno uz ugovor o radu do polovice radnog vremena (nepuno radno vrijeme) bez obustave mirovine.
* Zakon o mirovinskom osiguranju objavljen je u Nar. Nov., br. 157/13 do 120/16.
1.2.1. Rad osoba koje su u invalidskoj mirovini radi profesionalne nesposobnosti za rad
Osobe koje koriste pravo na invalidsku mirovinu radi profesionalne nesposobnosti za rad mogu raditi temeljem ugovora o radu na puno i nepuno radno vrijeme, pri čemu se naknada za mirovinu umanjuje (čl. 175. st.4. ZakMIO).2. Dilema iz prakse - ugovor o radu ili ugovor o djelu?
Poslodavci su često u dilemi - da li za neki posao s radnikom treba sklopiti ugovor o radu ili mogu sklopiti ugovor o djelu.Za svaki rad, koji s obzirom na narav, vrstu rada i ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, mora se sa radnikom sklopiti ugovor o radu. Ako je za takav rad sklopljen ugovor pod nekim drugim nazivom (primjerice, ugovor o djelu) smatra se da je s radnikom sklopljen ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno (čl. 10.st.2. ZakMio).
Kako sam rad temeljem ugovora o radu donosi radniku određena prava, a poslodavcima određene obveze, poslodavci su skloniji sa radnicima (za poslove za čije obavljanje nije potrebno puno radno vrijeme) sklapati ugovore o djelu.
Međutim, sklapanje ugovora o djelu za izvršavanje posla za koji (čl. 10. ZOR-a) treba sklopiti ugovor o radu predstavlja velik rizik za poslodavce. Naime, u slučaju da inspekcija rada zatekne radnika koji radi temeljem ugovora o djelu (na poslu za koji je trebalo sklopiti ugovor o radu), smatrati će se da je poslodavac počinio prekršaj za koji može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 120.000,00 kuna i izricanjem zaštitne mjere zabrane obavljanja djelatnosti od tri mjeseca do jedne godine (čl. 66. Zakona o državnom inspektoratu, Nar. Nov.,br. 116/08 do 14/14).
3. Razlikovanje skraćenog i nepunog radnog vremena
U praksi se često miješa pojam «nepunog» i «skraćenog» radnog vremena.3.1. Nepuno radno vrijeme
Nepuno radno vrijeme (kraće od 40 sati tjedno) proizlazi iz same prirode posla i potreba poslodavca.
Primjerice, poslodavac može za potrebe čišćenja uredskih prostorija površine nekih 50 m2 zaposliti radnika na 2 sata dnevno (10 sati tjedno), jer smatra da je predviđeno vrijeme dovoljno za obavljanje tog posla.
3.2. Skraćeno radno vrijeme i rad s polovicom punog radnog vremena
Skraćeno radno vrijeme predstavlja zaštitu radnika kod slijedećih okolnosti:
1) kod obavljanja poslova na kojima radnika (uz sve mjere zaštite na radu) nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja uvjeta rada, pa se radno vrijeme skraćuje ovisno o štetnom utjecaju na zdravlje i radnu sposobnost radnika (čl.64.Z0R-a). Trajanje radnog vremena na poslovima koji imaju štetan utjecaj na radnika utvrđuje se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a ministar nadležan za područje rada može uz suglasnost ministra zdravstva donijeti pravilnik kojim se uređuje pitanje poslova koji su štetni za radnika te trajanje istih.
Pravo na plaću i ostala prava iz radnog odnosa izjednačeni su sa radom u punom radnom vremenu (čl. 64. st.5. ZOR-a).
Drugim riječima, radniku koji na radi na radnom mjestu gdje je ugroženo njegovo zdravlje (zračenje, isparavanje i si.) može kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu biti utvrđeno skraćeno radno vrijeme u trajanju od 5 sati dnevno. Plaća se obračunava (i računa radni staž) kao da je radio puno radno vrijeme tj. 8 sati dnevno.
2) pravo na rad s polovicom punog radnog vremena može ostvariti:
a) zaposlena majka (radnica) po proteku obveznog rodiljnog dopusta (koji traje do 70. dana nakon poroda, prema čl. 15. Zakona o rodiljim i roditeljskim potporama**, nadalje: ZakRod), koja ima pravo raditi polovicu radnoga vremena najduže do navršenih 9. mjeseci života djeteta (tj, u onolikom trajanju u kojem je to pravo koristila do 6. mjeseca života djeteta, a najdulje do 9.mjeseca života djeteta. Primjerice, majka koja je od navršenih 4. mjeseci života djeteta počela raditi s polovicom radnog vremena (što ukupno čini 2 mjeseca do 6.mjeseca života djeteta), ima pravo raditi s polovicom radnog vremena slijedeća 2 mjeseca (nakon navršenih 6. mjeseci života djeteta) tj do 8. navršenog mjeseca života djeteta). Navedena prava primjenjuju se i u slučaju prijenosa prava korištenja rodiljnog dopusta na oca djeteta.
Roditelj može koristiti pravo na rad s polovicom radnog vremena za vrijeme trajanja roditeljskog dopusta (nakon navršenih 6. mjeseci djetetova života) u dvostrukom trajanju neiskorištenog roditeljskog dopusta.
Pravo na rad s polovicom punog radnog vremena ima i samozaposlena majka (obrtnica, odnosno majka koja obavlja neku od samostalnih djelatnosti).
b) jedan od (zaposlenih ili samozaposlenih) roditelja, po iskorištenju roditeljskog dopusta (nakon iskorištenja rodiIjinog dopusta s navršenih 6 mjeseci života djeteta, roditelji imaju pravo na roditeljski dopust u trajanju od 8 mjeseci za prvo i drugo dijete, te 30 mjeseci za blizance i treće te svako slijedeće dijete), ima pravo na rad s polovicom punog radnog vremena do navršene 3. godine djetetova života, ako je djetetu, prema nalazu i ocjeni izabranog dok-tora primarne zdravstvene zaštite i nadležnoga liječničkog povjerenstva Zavoda, zbog njegova zdravlja i razvoja, potrebna pojačana briga i njega (čl. 16. st. 1 .ZakRod).
c) jedan od (zaposlenih ili samozaposlenih) roditelja djece sa težim smetnjama u razvoju rodiljnog dopusta (navršenih 6. mjeseci života djeteta, dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti), ima pravo u tijeku korištenja ili po isteku prava na rodiljni dopust (čl. 12. i čl. 15. zakRod) koristiti pravo na rad s polovicom punog radnog vremena do 8. godine djetetovog života, odnosno nastaviti isto pravo i nakon 8. godine života djeteta sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja (čl. 23. st.2. ZakRod), i to:
■ jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju koji je u radnom odnosu s punim radnim vremenom pod uvjetom da drugi roditelj nije nezaposlen (prema propisima o zapošljavanju), te
■ roditelj (zaposlen u punom radnom vremenu), a koji živi sam s djetetom u zajedničkom kućanstvu (npr. samohrani ili razvedeni roditelj).
** Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama objavljen je u Nar. Nov., br. 85/08 do 152/14.
4. Sklapanje ugovora o radu na nepuno radno vrijeme
Ugovor o radu na nepuno radno vrijeme sklopljen u pisanom obliku obvezno sadrži podatke (čl. 15. st. 1. ZOR-a) o:1) strankama (posloprimcu i poslodavcu) te njihovom prebivalištu (sjedištu),
2) mjestu rada ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima,
3) nazivu posla, odnosno naravi ili vrsti rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova,
4) danu početka rada,
5) očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,
6) trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora,
7) otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova,
8) osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo,
9) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.
U ugovoru o radu može se, umjesto prije navedenih točaka 6., 7., 8. i 9., uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise, kolektivne ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja (ČI.15. st. 2 ZOR-a).
5. Prijava radnika na nepuno radno vrijeme
Prijava radnika na mirovinsko osiguranje ujedno je i prijava na zdravstveno osiguranje.Prijava radnika može se izvršiti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada (čl. 112. st. 1. t. 2. ZakMIO).
Primjerak prijave na obvezna osiguranja poslodavac je dužan dostaviti radniku u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu (čl. 14. st.5. ZOR-a).
6. Prava radnika zaposlenog na nepuno radno vrijeme
6.1. Stanka Radnik zaposlen u nepunom radnom vremenu koje je kraće od ć sati dnevno nema pravo na odmor (stanku) u trajanju od 30 minute neprekidno (čl. 73. st.1. ZOR-a). Ukoliko radnik radi u nepunom radnom vremenu kod više poslo-davaca (dva ili više), a ukupno rano vrijeme traje najmanje šest sat dnevno ima pravo na stanku kod svakog poslodavca razmjerno ugo-vorenom radnom vremenu (čl. 73. st. 3. ZOR-a). 6.2. Dnevni i tjedni odmor Radnik zaposlen na nepuno (kao i onaj zaposlen na puno) radne vrijeme ima pravo (čl. 64. i 75. ZOR-a): na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od minimalno 24 sata (neprekidno) nedjeljom (odnosno dan koji prethodi nedjelji ii iza nje slijedi), na odmor od najmanje 12 sati neprekidno tijekom svakog vre¬menskog razdoblja od dvadeset četiri sata. 6.3. Godišnji odmor Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme ima ista prava na go-dišnji odmor (čl. 77. do. 85. ZOR-a) kao i radnik zaposlen na puno radno vrijeme. Tako će primjerice radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme ima¬ti pravo na isti broj dana godišnjeg odmora kao i radnik zaposlen na puno radno vrijeme (minimalno četiri tjedna) - a i više ovisno o odredbama kolektivnog ugovora, ugovora o radu ili nekog drugog akta kojim se uređuje pitanje prava na veći broj dana godišnjeg od-mora). Isto će tako, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, radnik zapo-slen na nepuno radno vrijeme dobiti naknadu plaće kao da je radio. To za radnika zaposlenog na nepuno radno vrijeme znači kao plaća za ugovoreni broj radnih sati tjedno (za sate koje bi radio da nije na godišnjem odmoru). Radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, poslodavci trebaju postići sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, a ukoliko sporazum o istodobnom kori-štenju godišnjeg odmora ne postignu dužni su mu omogućiti korište-nje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu (čl. 85. st.2. ZOR-a). 6.4. Materijalna prava Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme ima pravo na jubilarnu nagradu, regres, božićnicu, dar za sv Nikolu i si. u iznosu razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako ugovorom o radu, kolektiv-nim ugovorom ili pravilnikom o radu nije drugačije uređeno (čl. 62. st.6. ZOR-a). Međutim, čl. 5. st. 4. istog pravilnika propisuje ako se prigodna nagrada isplaćuje radniku koji radi istovremeno kad dva ili više poslodavaca u poreznom razdoblju za koje se prigodna nagrada isplaćuje i/ili je tijekom poreznog razdoblja imao zasnovan rad- odnos kod dva ili više poslodavaca, ali ne istodobno, radnik je obavezan prije isplate prigodne nagrade poslodavcu pisano izjaviti da li je kod drugog ¡/¡li bivšeg poslodavca ostvario isplatu prigodne nagrade za to porezno razdoblje, u kojem iznosu i je li po toj osnovi »računan i uplaćen predujam poreza na dohodak. U slučaju izvr- sene isplate prigodne nagrade, neoporezivo se može isplatiti samo razlika do zakonski propisanog iznosa.
Dakle, kod isplate prigodnih nagrada u 2017. godini, radniku koji istovremeno radi kad dva ili više poslodavaca i/ili je tijekom poreznog razdoblja imao zasnovan radni odnos kod dva ili više poslodavaca, neoporezivo se ukupno može isplatiti do maksimalno zakonski propisanog iznosa prigodne nagrade kumulativno kod svih poslodavaca. Poslodavac treba, prijerisplate prigodne nagrade od radnika dobiti pisanu izjavu da li mu je drugi poslodavac isplatio i u kojem iznosu prigodnu nagradu.
6.5. Otpremnina
Radnik (zaposlen na nepuno ili na puno radno vrijeme) kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada (osim kada je do otkaza došlo zbog razloga koji su nastali ponašanjem radnika) ima pravo na otpremninu čl. 126. ZOR-a). Iznos otpremnine ovisi o vremenu koje je radnik neprekidno radio kod poslodavca i ne može biti manji od jedne trećine prosječne plaće radnika (koju je ostvario u posljednja tri mjeseca rada) - za svaku navršenu godinu (kalendarsku) rada kod poslodavca. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.7. Kako se računa radni staž kod rada u nepunom radnom vremenu?
Radniku zaposlenom na nepuno radno vrijeme, radni staž (staž osiguranja, čl. 27. st.3. ZakMIO) za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja računa se u trajanju koje odgovara ukupnom broju sati rada u nepunom radnom vremenu ostvarenog za pojedine godine - obračunatih na puno radno vrijeme. Primjer 1. Radnik koji je cijelu 2016. godinu radio 4 sata dnevno, pet dana u tjednu - što iznosi 20 sati tjedno, prvo treba utvrditi staž osiguranja kao da je radio puno radno vrijeme i to na sljedeći način: ■ računa se godina od 12 mjeseci, a svaki mjesec u trajanju od 30 dana (neovisno o tome radi li se o veljači sa 28 ili 29 dana, srpnju i kolovozu sa 31 danom ¡td.) = 12 x 30 = 360 dana, ■ zatim se tih 360 dana množi sa satima rada radnika dnevno = 360 x 4 sata = 1.440 sati, ■ koji se potom dijele sa satima rada u punom radnom vremenu (8 sati dnevno) = 1.440 / 8 = 180 dana, ■ koji se dijele sa brojem dana u mjesecu (30 dana) = 180/30 = 6 mjeseci radnog staža u 2016. godini. U slučaju kada radnik radi kod više poslodavaca, radni sati prove-deni kod svih poslodavaca se zbraiaiu (kumuliranju) te se prema tom zbirnom iznosu sati rada (koji ne može biti veći od 40 sati tjedno prema čl. 61. st. 1. ZOR-a) računa staž osiguranja.8. Radni odnos na nepuno radno vrijeme uz obavljanje samostalne djelatnosti tzv. druge djelatnosti
Ako radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme obavlja i drugu djelatnost (registriranu samostalnu djelatnost, primjerice obrt) te-meljem koje je ostvario dohodak na koji su plaćeni doprinosi za mi-rovinsko osiguranje, može po toj osnovi ostvariti pravo na dodatni staž osiguranja (najviše 12 mjeseci za jednu kalendarsku godinu). Primjer 2. Pretpostavimo da je radnik tijekom 2016. godine bio zaposlen na nepuno radno vrijeme u trajanju od 4 sata dnevno, uz koje je obav-ljao i drugu djelatnost temeljem koje je ostvario dohodak u iznosu od 55.650,00 kn (godišnji iznos osnovice na koji su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje). Staž osiguranja izračunava se tako da se ostvareni dohodak po-dijeli sa prosječnom plaćom u 2016. godini u iznosu od 7.739,00 kuna (prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Nar. Nov., br. 102/16). = 55.650,00 kn/7.739,00 kn = 7,1936 = 7 mjeseci priznatog radnog staža prema ostvarenom dohotku iz druge djelatnosti.9. Staž osiguranja s povećanim trajanjem
Prema odredbama čl. 3. st.2. Zakona o stažu osiguranja s poveća¬nim trajanjem4, radnicima koji rade nepuno radno vrijeme ne može se priznati staž osiguranja s povećanim trajanjem.*4 Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem objavljen je u Nar. nov. br. 71/99,46/07 i 41/08.
10. Obračun plaće za nepuno radno vrijeme
Mjesečna osnovica za rad u određenom mjesecu (čl. 21. st. 2. Zakona o doprinosima5, nadalje: ZakDop) ne može iznositi manje od najvišeg iznosa koji je poslodavac (ili druga osoba umjesto po-slodavca) dužan isplatiti radniku prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu (tj. Zakonu o minimalnoj plaći6) pri čemu treba voditi računa i o primjeni najpo-voljnijeg prava za radnika (čl. 9. st. 3. ZOR-a). To konkretnije znači da poslodavac radniku ne može obračunati plaću manju od one ugovorene u ugovoru o radu, odnosno određe¬ne Pravilnikom o radu (obvezni su ga donijeti poslodavci koji imaju više od 20 zaposlenih (čl. 26. st. 1. ZOR-a), poslodavci koji imaju manje zaposlenih mogu ga donijeti no nisu to obvezni učiniti) ili ko¬lektivnom ugovorom, te propisane Zakonom o minimalnoj plaći, s time da ukoliko je, primjerice plaća u ugovoru o radu manja od one propisane kolektivnim ugovorom, poslodavac je dužan primijeniti za radnika povoliniie oravo (čl. 9. st. 3. ZOR -a) i obračunati plaću rad¬niku prema kolektivnom ugovoru. Ukoliko poslodavca ne obvezuje kolektivni ugovor, nema obvezu donijeti Pravilnik o radu, a plaća u ugovoru o radu je ugovorena u iznosu manjem od propisanog u Zakonu o minimalnoj plaći koja za 2022. iznosi 4.687,50 kn, prema Uredbi o visini minimalne plaće, Nar. Nov., br. 117/2021), poslodavac je obvezan primijeniti odredbe Zakona o minimalnoj plaći tj. ne može obračunati radniku plaću u iznosu manjem od 4.687,50 kn za puno radno vrijeme. *5 Zakon o doprinosima objavljen je u Nar. nov., br. 84/08do 115/16.
*6 čl. 2. Zakona o minimalnoj plaći, objavljenog u Nar. nov., br. 39/13, minimalna plaća je najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu.
Najniža plaća (bruto) za radnike zaposlene u nepunom radnom vremenu određuje se ovisno o razmjernom udjelu nepunog radnog vremena u punom radnom vremenu. To primjerice, za radnika koji radi 20 sati tjedno (5 dana po 4 sata dnevno), znači udjel od 50% u punom radnom vremenu (20 sati / 40 sati = 0,5 x 100 = 50%), odnosno za radnika koji radi 5 sati tjedno je to udjel od 12,5% u punom radnom vremenu (5 sati/40 sati = 12,5%) itd.
To praktično znači da poslodavac radniku zaposlenom u nepu¬nom radnom vremenu na 20 sati tjedno ne može obračunati plaću na iznos manji od 50% minimalno propisane plaće za puno radno vrijeme tj ne može biti manja od 2.343,75 kn (4.687,50 kn x 50%), te za radnika zaposlenog na 5 sati tjedno minimalna plaća ne može biti manja od 12,5% propisane minimalne plaće za puno radno vri¬jeme tj. ne može biti manja od 585,94 kn (4.687,50 kn x 12,5%), itd.
